Talenat Da Stvari Pokvarim...

Dobrodošli na moj blog..Ovo su samo neke moje misli,osjecanja...Pisem ih iskljucivo radi sebe.Pa kome se ne svidjaju neka ne cita :)

16.07.2014.

Sudbina...ništa drugo.

Poruka od drugarice mi je promijenila sve... Ispostavilo se da je sve ono što sam osjećala u proteklih 5 godina istina, da sam bila u pravu za sve. Da me nikada nije prestao voljeti. Duga je priča, toliko dugo nisam pisala. Prije 2 mjeseca smo sticajem okolnosti, ponovo progovorili. Nakon 4god... Komunicirali smo normalno, sa nekim našim šalama. Ljudi oko nas nisu imali pojma da se znamo, šta smo sve prošli, ali su sve shvatili. To pitanje šta se dešava između tebe i njega, od potpunog neznanca, od osobe koja i mene i njega zna 2 dana, ali je sve vidjela.... Nevjerovatno. Našli smo se u istom društvu kasnije. Tj.on se potrudio da mi se približi. Naravno, mom momku je prvom prilikom kad ga je vidio rekao: ona i ja ponovo pričamo, dobri smo, nakon toliko godina. Počeli smo se pozdravljati u gradu, neku veče me je i poljubio u obraz... Čula sam i da su on i djevojka raskinuli, nakon 4 godine veze. Pomislila sam da je čudno što su raskinuli baš onda kad je postao dobar sa mnom. Ali naravno, odmah nakon toga sam pomislila i da sam smiješna, kakve bi to veze moglo sa mnom imati?! Onda je došla ta poruka. Sticajem okolnosti, moja prijateljica je to saznala od svoje drugarice koja se druži sa njim. On samo priča o meni, sve ove godine... Samo govori kako sam mu sve i kako me ne može preboljeti. Kako je bio sa tom djevojkom, samo da bi na mene zaboravio,ali ne može nikako... Zato je odlučio da sa njom sve završi. I onda shvatim. 6 godina ga volim, 5 godina je prošlo od naše veze. Voli i on mene. A nas dvoje budala se i dalje ponašamo kao dva djeteta. Inatimo se, igramo... Samo nam oči pričaju, svaki naš pogled krije tu tajnu. Za sve sam bila u pravu. Rekla sam da ćemo pola života provesti ovako. On kraj druge, ja kraj drugoga, a svaku noć u trenutku kad sklopimo oči pomislićemo jedno na drugo. Na to koliko smo blizu a koliko daleko... Naš ponos. Jedina stvar koja nas razdvaja, koja nam ne da dalje. Priča se nastavlja. Vidjećemo gdje će nas Bog odvesti. Kojim putem dalje krenuti, ne znam... Znam samo da sam srećna. Neizmjerno. Jer mi se potvrdilo to da je ono ništa što smo imali bilo posebno, bilo ono što se dešava jednom u životu. I da svi ti ljudi koji govore da smo nas dvoje suđeni jedno drugom i da ćemo kad tad opet biti zajedno, da su svi, sve ove godine, bili u pravu. Davno su rekli da je ovo naše savršen scenario za film... Ko zna, možda jednog dana, i osvanemo na filmskom platnu :). Ali prvo, red je da napišem knjigu. Mislim da su ljudi zaslužili da pročitaju cijelu priču, sve šta se izdešavalo, sve one naše gluposti koje smo radili jedno drugom... Mada, bojim se, po hiljadu strana za svaku godinu da će mi biti malo. Jbg, tako je to kad se spoje voda i vatra... Kad se spoje dvije najponosnije osobe :)...

16.09.2013.

Đavo je noćas opet u gradu,tvoje oči on ima...

Ne pisem vise. Sve je vec toliko puta receno. Smijesno mi je da pisem o tome kako je i nakon 5 godina sve isto. Kako ja i dalje isto osjecam. Kako jedan susret sa njegovim ocima,dovede do toga da nista drugo nije bitno. Glumim. Sad mozda vise nego ikad. Godinu dana sam u vezi sa drugim covjekom. A noci i noci provodim razmisljajuci gdje je on,sta radi. Gdje god odem,samo u guzvi ljudi trazim te oci. I kad sam lose,i kad mi se sve vrati, odglumim srecu,njemu kazem da sam super. On ne zna. Ne zna koliko sam i dalje njegova. Koliko me on boli,koliko me nikad nece proci. Nisam srecna. Nimalo vise nisam srecna. Kako da budem,kad dignem pogled,i vidim ga kako me gleda. "Djavo trazi da dotaknem dno,samo pogled da ulovim tvoj" Voli me,znam da me voli. Jebeni zivot. Sanjam ga ponekad. Sanjam ono sto zelim da se desi, nas dvoje kako razgovaramo,napokon bez maski,priznajemo sve, pitamo se sta radimo vise, cemu ovo sve vodi. Pa se probudim. I placem. Placem za nama,za tim sto on nije taj kojeg grlim svaki dan. Prosao je i nas peti septembar. Odbolovala sam ga,u krevetu,sa papirima oko sebe, sa svim onim sto sam mu za ovih 5god napisala, gledajuci u njegovu sliku,i jecajuci. Nas septembar. Jesen... Neku vece sama setam, miris,lisce,vjetar. Nema toga sta ne bih dala da se mogu vratiti 4 godine unazad. Samo da ispravim svoju najvecu gresku. Samo da njemu budem ono sto sam sad drugima. "I ove dvije duse sto nam je Bog povjerio,mjesto da se ljube ja sam i to iznevjerila,i izdala sam te i izdao si me,bolje nismo ni zasluzili..." Znam da je ovo sve sto radim lose. Da lazem i varam sve,a najvise samu sebe. A tako i on. Prodje on sa njom kraj mene,prodjem ja sa njim kraj njega. I na trenutak se moze uciniti da je tako uvijek i trebalo biti. Ali nije,znam da nije. Koliko god se sad cinili stranci,mi to nismo. Nikad necemo ni biti. Nasi pogledi govore vise od svih mogucih rijeci. Samo je sve odavno gotovo. Naucila sam zivjeti s tim. Preboljela nikad nisam, niti cu. Voljecu ga dok god me ima. Svog Crnog....... I sad je,i ove noci, kao i svake,udaljen 200m od mene, a tri godine nisam pricala s njim, samo pisem,sve pisem... Mozda cu mu jednom sve nekako i dati. To bih voljela. Da zna...da zna sve sto sam ikada osjetila prema njemu. I bol,prezir,mrznju, ljutnju,i obozavanje,i ljubav,onu najvecu mogucu. Ljubav koja traje. I svi dolaze i odlaze,samo on ostaje. Samo on ne prestaje...

23.06.2013.

Kad ljubav zakasni...

Noci poput ove... Nekad sam zivjela za njih. Zivjela sam za tu svoju samocu i mir koji imam dok ovaj lagani vjetar duva. Gledam sa balkona ovaj grad. Tako velik a opet, tako malen. I vrati se taj neki osjecaj u srcu. Vrati se ono sve od prije. Koliko sam puta isto ovako sjedila,razmisljala,cesto i plakala. Koliko puta je pogled letio ka njegovoj zgradi. A on je bio negdje sa njom. Sad je obrnuto, ja imam njega,a on je sam. I ne znam zasto,ali to me ne cini srecnom. Vrati mi se sve. Ono sve sto nismo imali.A mogli smo. Svaki novi susret to potvrdjuje. Da nas jos boli, da nije svejedno. Da nam nikad nece ni biti... Samo je sve uzalud. Ostacu sa njim, volim ga. Njemu dajem sve sto tebi nisam. Ispravljam svoju gresku. Cini me srecnom, voljenom. Samo sve ono sto sam rekla prije 4-5god i dalje vazi. I dalje bih voljela da si ti kraj mene. Samo sam se pomirila sa tim, da nam stvarno, jednostavno, nije bilo sudjeno. Zato svaki put dizem glavu gore, prodjem kraj tebe onako kako ja znam, samouvjereno,hladno, onako kako si navikao od mene. Samo nekad kad se pogledamo, tad mozes vidjeti sve. Da jos nije prestalo, da nikad nece prestati... I evo, javlja mi se on. A ja razmisljam o tebi. Losa sam. Stvarno jesam. Ali ti si me volio i takvu. Bio si srecan sa onim mrvicama ljubavi koje sam ti pruzala. Ti, ti kojem su se sve bacale pod noge. Da sam samo bila pametna. Da sam prema tebi bila kakva sam sad prema njemu... Ehhh, da sam. " Prokleto kajanje proganja me,i proganjace me. Zbog jednog muskarca sa kojim sam prokockala sve sanse,a svejedno ostala vezana za njega. "

06.06.2013.

Sve bi bilo drugačije bez njega.

To mi je neki dan palo na pamet. Gdje bih ja bila i kako bi se moj život odvijao da se nije on pojavio. Znam. Već vidim. Bila bih ista ona na izgled hladnokrvna i bezosjećajna osoba,koja bi dane provodila smijući se i zabavljajući,a ustvari. . . Do kraja godine bih najvjerovatnije bila u Americi. Otisla,pobjegla od svega odavdje. Nikad nisam bila jedna od onih sto bjeze,ali tad vec sam bila na izmaku svojih snaga. I da se spasim to mi je jedino bilo preostalo. Jedini nacin da ostavim te 4god iza sebe je bio da odem. A onda se on pojavio :). Dao mom zivotu boje. Ovih 8 mjeseci kako je kraj mene... Bilo je dosta losih trenutaka,imamo nekih problema,ali opet. Na kraju svega,samo je bitno to koliko se volimo. Da ni ja ni on ne mozemo zamisliti zivot jedno bez drugog. Sve loše jedan njegov zagrljaj obrise. Promijenio me je toliko, na bolje. Sad sam kompletna osoba. Znam sta i kako treba. Nema vise onog mog sivila,i glume,pretvaranja, nema mojih maski. Kad mi se plače,plačem. Samo on me je vidio takvu,onu pravu mene. On jedini zaslužuje. Hvala mu!

25.03.2013.

Samo NJEGOVA.

Bože, koliko ga volim. Nema osjećaja koji se može porediti sa onom srećom kad je kraj mene, potpuna tišina, samo da ležim na njegovim grudima. Niko nije srećniji od mene onda kad me on nazove svojom. Onaj osjećaj u meni, dok sam ga gledala neki dan iz kafića kako šeta ispred,kako ga svi gledaju, koliko je prelijep, i onda kad samo ustanem, priđem i poljubim ga. Poslije mi je rekao da mi se baš na izrazu lica vidjelo koliko sam ponosna :). Samo neka sve ostane ovako kako jeste. Ovih 5 mjeseci kraj njega su mi najljepši u životu. A tek smo počeli.Znam da ćemo trajati :)...

23.02.2013.

NAJDRAŽE...

Najdraže moje... Koliko god puta da se zahvalim Bogu na njemu,malo je. Nevjerovatan je. Volim ga više od sebe same, od ikoga. Kad sam ljuta na samu sebe,na cijeli svijet, on je uvijek tu. Kaže samo par riječi, i ja sam dobro. On je osoba koju viđam svaki dan,sa kojom se čujem bukvalno non-stop, i opet nađe način da mi nedostaje. Subota je. A subota je naš dan. Provodimo je zajedno, u toplom,ležeći,zagrljeni... To su samo naši momenti,kad ne postoji niko osim nas. Cijeli svijet stane. Samo on i ja. Dvije izgubljene duše,koje su toliko lutale, i sad se napokon našle... :)



13.02.2013.

And then. . . forever

I kad se kao večeras,osjećam najusamljenijom na svijetu,znam ko je jedini uz mene,uvijek u svakom trenutku. Znam da me on voli više od svog života,znam da njegov zagrljaj može svaku brigu otjerati. Postao me je strah svega. Nikad se nisam ničega bojala,a sad... Ne znam šta bih kad bih ga izgubila,stvarno ne znam. Vjerujem da sam pronašla nekoga,kraj koga bi mi cijeli život bio kratak period. Niko ne zna,kako je to,kad vam fali neko da bi disali normalno. Svaki put kad se trebamo rastati,bukvalno plačemo. Najviše nas boli što ne možemo biti 24h dnevno zajedno. Moje je sve. Kako se samo osjećam kad mi svi kažu kako nisu vidjeli par koji se toliko voli, dvije osobe koje su toliko jedno za drugo. Kad ležim kraj njega,na njegovim grudima, tišina koju kvare samo otkucaji njegovog srca..... Trenuci za koje se živi!

05.02.2013.

AND SO THE LION FELL IN LOVE WITH THE LAMB ...

Ovo je toliko naša priča. On veliki moćni lav,ja maleno sitno jagnje. Tek se sad mogu poistovjetiti sa tom pričom. Nisam nikad bila fascinirana Sumrakom,niti likovima. Samo me je priča oduševljavala. A sad imam svoju. Ja sam Bella, nas dvije smo iste. On mi je obećao da će pogledati sa mnom prvi dio. Da shvati mene,šta me toliko privlači. I kaže: mogu ti se zakleti da je moja ljubav prema tebi jača nego njegova prema njoj :).Znam da jeste. Znaju to svi. Mi smo stvarno nešto posebno,neponovljivi. " -What a stupid lamb. -What a sick, masochistic lion. " :)

28.01.2013.

Jedinooooo....

Volim ga Bože...Svakim danom sve više i više. Koliko je samo taj čovjek poseban. A meni kaže da sam ja posebna,neponovljiva. Moj anđeo. U njegovom naručju se jedino osjećam sigurno,da mi niko ništa ne može. I stvarno smo ludi. Samo pričamo o tome kako će naša svadba jednog dana izgledati,i kako me već vidi sa stomačićem,kako mi neće dati da išta radim. Onda nam ja pričam o našem sinu,kako ćemo se brinuti o njemu,kako ću ga oblačiti,kupovati mu male starkice i sve :). I tako ostanemo satima pričajući o našoj budućnosti. Onda tražimo meni haljinu za maturu,pa mi priča kako će nas toliko hiljada ljudi gledati dok bude išao kraj mene ruku pod ruku,i ja ću gledati u gužvu,u svu tu prošlost,u svakog bivšeg,a on će biti taj koji je kraj mene :)). Samo sa njim želim sve.Ja koja sam uvijek govorila kako se ne želim udati,niti imati djecu,sada sanjam o svemu tome,sve to zbog njega.Koliko me je samo promijenio. Sa njim se sve nekako podrazumijeva. Svaki dan smo zajedno. I evo,i sad će doći,da prošetamo.Jednostavno ne možemo izdržati jedno bez drugog. Samo da sve ovako ostane. Samo to želim.

21.01.2013.

Kažu da ljubav,ljubav je samo reč :)

Bože,hvala ti! Večeras takvo veče,ono naše omiljeno vrijeme,šetali smo 5 sati,kraj rijeke,po cijelom gradu.Zagrljeni,onaj topli vjetar,januar a kao da je kraj marta.Poslije smo sjedili na klupi,pripijena uz njega,njegov miris,moja glava na njegovom ramenu,lagano me je ljuljuškao,počela sam spavati :). A prije toga me je odveo na drugi kraj grada,jer su se meni jele kifle iz te jedne pekare. Noćas mi je poslao takvu poruku,ja sam se u momentu zaledila.Obožavam ga! Njegov poljubac i zagrljaj mogu ono što niko ne može.Da sam najneraspoloženija,samo kad se čujem sa njim i ako je on dobro,odmah sam i ja :).Toliko zavisimo jedno od drugog.Što kaže on,ti i ja se dešavamo samo jednom u životu. Ne može nas niko shvatiti.To da bukvalno ne možemo živjeti jedno bez drugoga,toliko je jako.I mogu se smijati meni,ja imam samo 18 godina,ali on,on sa svoje 22 je prošao stvarno dosta toga,i kaže (a znam da ne govori to radi reda) da sam ja nešto najvrijednije što postoji,da je zbog mene živ,da meni duguje sve. Stvarno nikad do sad nisam vidjela ništa slično,toliku povezanost,toliku ljubav. Ne dam ga nikome,svog najdražeg. . .


Stariji postovi

Talenat Da Stvari Pokvarim...
<< 07/2014 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

Omiljeni Stihovi
# Bila je lijepa,lijepa poput obecanja..

# Tako prebrzo si ti pod moju kozu usla nisi ni primetila,da su lazi moje oruzje samoodbrane,pa sam poceo da glumim da mi tako malo znacis tugo jedina,sad o glavu mi se lome sve moje obmane

# Ti odlazis i nema vise vremena jer on je tu i daje sve sto nisam ja,kad oprostis sjeti me se ponekad..

# Everytime I look away,you look at me.And everytime you look away,I look at you!

# Al kad probaju iz srca da uzmu te,moje telo moj kavez je!

# Neka svi me ostave,neka me zaborave,sve bih ja to preboleo,ali neću nikada,sjaj iz tvoga pogleda,samo tebe sam voleo...

# A krio sam da sve je moje bila,ni volim te joj nisam rekao,umorili me putevi bez cilja,ali samo
nju bih čekao...

# Nijedan nije ti bio ni blizu,niti će ko,a ja sam sa svakim otišla predaleko...

# Gledaš me ko bez duše,dok snovi mi se ruše...

# Mnoge stvari nisam htela,i nisam smela,a sad bih želela da vreme vrati se...

# Šteta je,šteta je,šteta za mene,što znala sam,da sklonim se,drugoj da krene.

MOJI FAVORITI
San o jednoj ženi
jedno smo drugo prodali!
Otkucaji u meni
više se nikom ne nadam, jer znam da nisi ti.
Moj si svemir, dišem kroz tvoje dodire.
Jedna ljubav, jedna sudbina.
S tobom lako branim naš tron.
Postoje neki drugi svjetovi..
Each of her veils, a secret promise!
A tu na lijevoj strani sve štima,otkad tebe imam.
Moja bolst bila si sad mi budi lek.
Jednom ću u baladu da se prerušim..
~ Oprosti im, nacrtat ces sebi osmijeh opet
KORACI DO SNA
Samo retki nađu retke..
* Remember me? I once meant everything to you *
više...

BROJAČ POSJETA
15237

Powered by Blogger.ba